By MosHer!!!

Ovo je prica o snovima, cudnim snovima koji me prate vec neko vrijeme, koji dolaze pred moje oci i dok spavam i kad sam budan. I, kao sto se i u snovima desava - scene, pocinju i zavrsavaju se, smjenjuju se i nadovezuju naglo i bez najave - tako se na isti nacin scene odvijaju i u ovoj prici. Ovi posebni snovi pocinju, odvijaju se i zavrsavaju uvijek potpuno identicno.

Znak njihovog pocetka je kad se odjednom nadjem na izlasku iz aviona. Na aerodromu sam, i to ne na bilo kojem aerodromu! Nalazim se na aerodromu Flesland, na bergenskom aerodromu, po prvi put u svom zivotu! Silazim niz neke stepenice dok moje disanje i otkucaji srca postaju sve brzi, posebno uzbudjenje svakim trenutkom u meni raste i postaje sve vece i vece da cijelo tijelo iznutra pocinje sve vise da drhti, treperi...

Silazeci niz te poplocane stepenice, s desne strane mi nailazi neki ogromni stakleni otvor u zidu, kao neki veliki izlog neke gigantske prodavnice. Gledam kroz taj stakleni zid i vidim da je to pogled na glavni ulaz u aerodromsku zgradu, unutrasnji prostor u kojem ljudi ispracaju i docekuju one koji putuju zracnim putevima, one koji im nesto drago znace i predstavljaju u zivotu. I, u tom trenutku, kroz to ogromno staklo smo se istovremeno ugledali! Vidim te u najljepsem svjetlu, u svoj svojoj ljepoti, bas kao sto sam te uz pomoc slika vec mjesecima i zamisljao da ces izgledati kad se napokon tog trenutka sretnemo i vidimo uzivo. Dok prilazis blize tom staklenom otvoru i mases mi, vidim da si i ti jednako uzbudjena kao i ja, i nekako uspijevam sa osmijehom na licu da ti uzvratim pozdrav, mahanjem uzdignute ruke, da ti tako kazem: "Tu sam napokon...  i vidio sam i prepoznao i ja tebe!"

Nalazim se pored pokretne trake i cekam da se pojave moji koferi, da ih uzmem i napokon krenem prema fizickom susretu s tobom. Svaki trenutak cekanja kofera izgleda kao cijela vjecnost cekanja na nas stvarni, fizicki susret.

Napokon, koferi su stigli i vucem ih iza sebe kroz jedan hodnik, prema vratima iza kojih me nestrpljivo cekas i prizeljkujes. Guram ta drvena vrata ispred sebe i pred mojim ocima se ukazujes ti. Konacno! Tu smo, stvarno jedno ispred drugog! Automatski ispustam rucke kofera iz ruka dok istovremeno prilazimo jedno drugom i stapamo se u jedan posebni, najposebniji, cvrsti prvi zagrljaj, pracen posebnim, najposebnijim prvim poljupcem. Zelim da taj trenutak traje vjecno! Zelim da vjecno osjetim tvoj cvrsti zagrljaj, tvoju prelijepu njeznost, tvoju najugodniju toplinu, tvoj najsladji miris koji me opija, tvoje najljepse poljupce...  tvoju blizinu...

U tvom smo toplom i ugodnom stanu. Diskretno, isto posebno toplo i ugodno osvjetljenje obasjava cijeli dnevni boravak i nas u njemu. Sjedimo na sofi pored staklenih balkonskih vrata i prozora. Sjedimo, cvrsto priljubljeni jedno uz drugo, zagrljeni sretno, sa najposebnijim unutrasnjim mirom i smirenosti, dok se kroz stakla balkonskih vrata i prozora razlijeze nocni pogled na, kao zvijezde na nebu, treperuca svjetla Bergena jedne najposebnije zimske noci. Zelim da taj trenutak traje vjecno!

Tama je oko nas. Lezimo zagrljeni na krevetu. Dok te objerucke drzim cvrsto priljubljenu uz moje tijelo, slusam kako mirno dises dok spavas. Osjetim neopisivu toplinu i njeznost tvog tijela priljubljenog uz moje. Uzivam u tvom najsladjem mirisu i ljubim te njezno po licu, po ramenu, po ruci pazeci da te ne probudim. Osjetim neopisivi, najposebniji unutrasnji mir kakav jos nikada i ni sa kim u zivotu nisam osjetio. Mir koji mi govori da si ti ta za kojom sam cijeli svoj zivot po Svijetu tragao, da si ti ljubav mog zivota, da si ti zena mog zivota...  Zelim da taj trenutak traje vjecno!

Jutro je! Spremamo se za izlazak i setnju po Bergenu. Kroz stakla balkonskih vrata i prozora ispred nas se ukazuje ocaravajuci pogled jutarnjeg, zimskog Bergena. Krovovi prekriveni bijelim, snjeznim pokrivacem. Centar Bergena dole u dolini ispod nas, okruzen brdima neodoljivo podsjeca na Mostar, nas pocetak, sami pocetak nas zajedno. Stojimo zagrljeni, gledajuci u taj ocaravajuci prizor pred nama. Zelim da taj trenutak traje vjecno!

Silazimo od Firdagatena niz padinu koju zovemo "Brankovac", jer neodoljivo podsjeca na mostarski Brankovac. Idemo prema Danmarks plassu, odakle nastavljamo zagrljeni i sretni prema samom centru Bergena. Zimsko je jutro, ali ne osjecam hladnocu, nego naprotiv, iznutra sam ispunjen najposebnijom toplinom i srecom. Zagrljeni setamo ulicama izmedju starih, prastarih zgrada i gradjevina, izmjesani s masom ulicnih prolaznika. Zelim da taj trenutak traje vjecno!

Prolazimo preko velikog, glavnog gradskog trga. Ulazimo u veliki trzni centar, veliku robnu kucu. Obilazimo razne prodavnice i zagrljeni dolazimo na vrh gdje je smjestena prodavnica kucnih ljubimaca. Ulazimo i idemo direktno na odjel sa akvarijumima u kojima su raznovrsne i egzoticne ribice. Kazes da ces mi pokazati sta volis da radis uvijek kad dodjesh u ovu radnju. Primices ruku sa skupljenim prstima jednom akvarijumu iza cijeg stakla se sakupilo jedno cijelo jato malih ribica i naglo rasirivas prste kuckajuci u staklo sto rezultira u komicnom i naglom razlazu i bijegu svih ribica na sve strane u tom akvarijumu. Kroz smijeh i posebni osmijeh na licu mi govoris da sigurno jos ni na jednom randesu u zivotu nisam nikada isao u radnju da plasimo ribice. Grlim te i priljubljujem sretno jos vise uz sebe, odgovarajuci da je stvarno istina to sto si upravo rekla, prateci odgovor njeznim poljupcima. Zelim da taj trenutak traje vjecno!

Ponovo je noc i opet smo u tvom toplom stanu. Jedemo zajedno veceru koju si nam pripremila. Na stolu je i flasa sa dvije case crvenog vina. Povremeno, izmedju zalogaja i gutljaja, se uzmemo za ruke i njezno poljubimo. Osmijeh na tvom licu i najljepsi sjaj u tvojim prelijepim zelenim okicama neodoljivo podsjeca na atmosferu scene iz "Sjevernih vjetrova". Zelim da taj trenutak traje vjecno!

Vozimo se u udobnim sjedistima autobusa koji nas odvozi prema Sogndalu. Voznja traje dugo, ali je krajnje udobna, jer si tu kraj mene. Drzimo se za ruke i uzivam u osjecaju tvoje blizine, topline, njeznosti, tvog najsladjeg mirisa. Zelim da taj trenutak traje vjecno!

Spavamo u sobi kuce u Sogndalu koja mi iz nekog razloga izgleda kao da smo u nekoj prijatnoj i udobnoj planinskoj kucici. Lezimo zagrljeni, priljubljeni toplim tijelima sa osjecajem najposebnijeg unutrasnjeg mira i srece. Zelim da taj trenutak traje vjecno!

Opet smo u autobusu koji nas vraca u Bergen. Kroz prozore nam se ukazuje ocaravajuci prizor prirode. Autobus prolazi cestom uz samu obalu fjordovskog zaljeva, a sve je okruzeno carobnim izgledom snjegom i ledom okovanih brda i planina. Sjedimo u udobnim sjedistima zagrljeni diveci se carobnom prizoru prirode. Zelim da taj trenutak traje vjecno!

Nekako smo se iz autobusa nasli na brodu. Plovimo prema Stavangeru. Sve je okupano u nekoj posebnoj svjetlosti. Sunce salje najblistavije zrake koje na neki najposebniji nacin otkrivaju najljepse plavetnilo neba iznad nas kao i najposebnije plavetnilo mora ispod nas. Tvoja omiljena boja koja nas sa svih strana okruzuje dok priljubljeni jedno uz drugo plovimo. Zelim da taj trenutak traje vjecno!

Hodamo zagrljeni u poslijepodnevnim satima ulicama starog Stavangera. Nailazimo na neki park i malo jezerce u njemu gdje dajemo patkama i labudovima komadice nekog kolaca. Zelim da taj trenutak traje vjecno!

Ponovo smo na brodu kojim plovimo nazad za Bergen. Rani su sati zimske veceri i na pucini to daje opet neke posebne cari, razlicite od dnevne plovidbe, ali opet posebno carobne. Naravno, svaki trenutak proveden u tvom cvrstom zagrljaju cini sve tako carobnim uvijek. Zelim da taj trenutak traje vjecno!

(Nastavlja se)

|  Add to del.icio.us |  digg this