By MosHer!!!

Dan je i ponovo setamo, sretni i zagrljeni, starim ulicama Bergena. Dolazimo do riblje tepe (pijace) i luke gdje pristaju brodovi koji dolaze u Bergen. Hodamo po istorijskom Bryggenu i povremeno zastajemo da bi priljubljeni jedno uz drugo na trenutak uzivali gledajuci malo u praistoriju Bergena, a malo na more luke i brodove preko puta. Zelim da taj trenutak traje vjecno!

Prolazimo pored jedne posebne, stare zgrade na kojoj pise "Meso Bazar". Vozimo se Floibanenom i dolazimo na Floyen. U radnji za suvenire mi kupujes figuru jednog Trola i jedan simbolicni mac. Stojimo zagrljeni njezno se ljubeci na Floyenu dok se duboko ispod nas proteze Bergen i njegova luka, a na uzvisini nasuprotnog brda pronalazimo i posmatramo "Brankovac". Zelim da taj trenutak traje vjecno!

Noc je ponovo i opet sjedimo zajedno na sofi u tvom toplom dnevnom boravku. Priljubljeni tijelima gledamo slike tvojih albuma. Nailazimo na slike sa doceka prosle Nove godine i objasnjavas mi, posto smo bili tako fizicki daleko da si bila toliko zamisljena i odsutna te posebne noci i da si i u njoj , kao i u mnogim ranije, bila tuzna i plakala. Pokusavam probuditi nadu i uvjerenje, kako tebi tako i sebi, da sljedece Nove godine vise nece biti kao te i skoro obecajem i tebi i sebi da ce vec ova sljedeca biti ta koju cemo prvu docekati zajedno u zagrljaju i sreci. Ugasili smo svjetla u dnevnom boravku i ostali smo osvjetljeni samo prigusenom plavicastom svjetloscu sa televizijskog ekrana. Spustila si svoju glavu u moje krilo i milujuci se ljubili smo se njezno, najnjeznije. Zelim da taj trenutak traje vjecno!

Prosla je zima i vec je sredina proljeca. Ponovo sam na aerodromu, jedne ranomajske veceri, ali ovaj put sam na aerodromu Lambert u St. Louisu. Dok cekam, opet disanje i otkucaji srca postaju sve brzi. Slatko uzbudjenje nezaustavljivo sve vise raste. I, onda sam te napokon ugledao kako se probijas izmedju ljudi i trcis prema meni. Nasli smo se, u trenu, u jednom cvrstom zagrljaju i dugom poljupcu. Opet smo i fizickizajedno! Zelim da taj trenutak traje vjecno!

Noc je. Lezimo zagrljeni, priljubljeni toplim tijelima jedno uz drugo u mojoj sobi. Ponovo osjecam onaj neopisivi unutrasnji mir i srecu koja me cijelog opija. Zelim da taj trenutak traje vjecno!

Dan je i vozimo se u mom autu. Vrijeme prelijepo, suncano i toplo. Kazhu da je maj najljepsi mjesec u St. Louisu. Lijevom rukom drzim volan, a desnom tvoju lijevu ruku. Povremeno uspijevamo u toku voznje i da se poljubimo. Nevjerovatni osjecaj stvarnosti da si zaista tu kraj mene, u mom autu. Zelim da taj trenutak traje vjecno!

Dolazimo, poslije krace vozhnje, na mjesto koje se zove Meramec Caverns. Pecine koje su otkrivene uz sami tok rijeke Meramec, rijeke koja na dosta mjesta podsjeca na nasu Neretvu. Obilazimo unutrasnjost pecina, zagrljeni i ne osjechajuchi svjezinu unutrasnjosti Zemlje. Zelim da taj trenutak traje vjecno!

Obilazimo St. Louis. Odlazimo u njegov centar koji zovu Downtown. Na vecem smo trgu ispred ogromne fontane, okruzeni neboderima, zagrljeni i sretni, zagledani u prizor Archa koji se ukazuje ispred nas, probijajuci se izmedju visokih nebodera centra St. Louisa. Zelim da taj trenutak traje vjecno!

Setamo po Grant's farmi, gledajuci razne divlje zivotinje koje se tu krecu slobodno. Ulazimo u tor u kojem su mali kozlici i dok im dajes mlijeko iz malih flasica sa cuclom na vrhu, oni nestasno pokusavaju da se penju po nama sisajuci sve sto na nama pronadju od prstiju na rukama do sveza na tenama. Zelim da taj trenutak traje vjecno!

Odlazimo u muzej umjetnosti. Zagrljeni,zajedno obilazimo i razgledamo razna umjetnicka djela. Na terasi ispred muzeja stojimo dugo zagrljeni i posmatramo predivni Forest park, koji se sa svojim jezercima raskosno rasprostro u nizini ispod nas. Zelim da taj trenutak traje vjecno!

Opet se vozimo u mom autu drzeci se za ruke. Ovaj put idemo na jednu duzu voznju, idemo na Ozarks jezero. Jos uvijek ne mogu da vjerujem da je sve stvarnost, da si zaista tu, da me drzis cvrsto za ruku, tu u mom autu, da stvarno dolazimo na Ozarks jezero ispred hotela, Best Westerna u kojem imamo rezervisanu sobu sa pogledom na hotelski bazen, da stvarno stojimo zagrljeni, ljubeci se njezno u toj sobi. Zelim da taj trenutak traje vjecno!

Na Ozarks jezeru smo u mjestu koje se zove Osage Beach. Pronalazimo studio u kojem se mozemo obuci u odjecu iz nekih davnih vremena u kojem ce nam napraviti jednu crno-bijelu, pozutjelu sliku u nekom davno proslom vremenskom ambijentu. Zelim da taj trenutak traje vjecno!

Plovimo jezerom na brodu koji se zove Tom Sawyer, a koji izgleda kao neki parobrod iz davnih vremena. Plovimo zajedno, sretni, jeduci sladoled koji smo kupili na brodu. Zelim da taj trenutak traje vjecno!

Obilazimo drzavni park koji se komicno zove Ha Ha Tonka. Setamo pored ostataka nekog dvorca iza cijih zidina dolazimo na jednu posebnu terasu sa koje se pruza zadivljujuci pogled na dolinu Ozarks jezera u cijeloj svojoj prirodnoj raskosi. Stojimo na toj terasi  dugo u cvrstom zagrljaju, uzivajuci u svojoj sreci. Zelim da taj trenutak traje vjecno!

Rani su sati srednjomajske veceri. Dolazimo na veceru, svecano sredjeni i obuceni, u restoran Michael's. Dobijamo stol za dvoje odmah uz prozor sa kojeg se razlijeze pogled na Ozarks jezero kojeg svjetla obalnih kuca i camaca i brodova na pucini cine kao da dole ispod nas gledamo u jedno najvedrije nocno nebo. Uz veceru, i poslije, pijuckamo crveno vino i idemo naizmjenicno vani da zapalimo po jednu cigaretu. Kad si se vracala prema nasem stolu, ustao sam se i namjestio ti stolicu da se mozes udobno namjestiti i sjesti, i dok sam ti tako stajao iza ledja neprimjetno sam stavio lijevu ruku u dzep, uspijevajuci da otvorim poklopac kutijice koja se nalazila u mom dzepu, da bih kleknuo na lijevo koljeno pored tebe istovremeno stavljajuci na stol ispred tebe kutijicu sa otvorenim poklopcem, izlazuci pred tebe prsten od bijelog zlata sa azurnim kamenom, pridruzujuci svemu tome svoje rijechi: "Hoces li se udati za mene?"  Poslije prvog iznenadjenja koje te naglo zadesilo i tvog potvrdnog klimanja glavom i odgovora, stopili smo se u dugi i cvrsti zagrljaj i poljubac, krunisuci tako na neki nacin nasu ljubav i srecu. Zelim da taj trenutak traje vjecno!

Ponovo smo u nasoj hotelskoj sobi. Na velikom bracnom krevetu stopljeni u jedno tijelo dugo, dugo vodimo ljubav, predani u potpunosti toplini, njeznosti i ljubavi nasih tijela, srca i dusa, predani u potpunosti jedno drugom za vjecnost, dosezuci istovremeni i zajednicki vrhunac. Zelim da taj trenutak traje vjecno!

Odjednom se nalazim u nekom nevremenu i kao da pored mene tutnji neki ogromni tornado koji je podigao neopisivo gustu prasinu od koje ne vidim nista ispred, ni oko sebe. Kada napokon pocne izgledati da je taj strasni tornado prosao i kada sva prasina nestane, ugledam tebe kako stojis ispred mene kao da mi pocinjes okrecati ledja sa nekim posebnim tuznim izrazom na licu. Kada bolje pogledam vidim kao da stojimo na nekoj raskrsnici i osjecam neku jezu pri prisjecanju kako smo vec jednom davno stajali na nekoj raskrsnici na kojoj sam te strpljivo cekao. Automatski zelim da krenem prema tebi, ali tada primjecujem da izmedju nas postoji neki stakleni zid, neka barijera koja mi ne dozvoljava da ti pridjem, da te dodirnem, da te zagrlim, da te poljubim...  Dok nemocno gledam prema tebi ti mi govoris kako je sve u redu, a nista nije u redu, kako moras sama opet da postavis sve stvari na svoje mjesto, da shvatim da sve to moras sama da uradis prije nego mi se ponovo vratis...  U tom trenutku nemocno padam na koljena i punim plucima kroz jecaje vapim: "MALENA NE IDI...  NE OSTAVLJAJ ME MALENA...  NIKO TE NIKADA NECE VOLITI KAO STO TE JA VOLIM MALENA...  MALENA VRATI SE..."

U tom trenutku se kosmarno budim jecajuci jos uvijek, sve tise vapim: "Malena ne idi...  Ne ostavljaj me Malena...  Niko te nikada nece voliti kao sto te ja volim Malena...  Malena vrati se..."  Lezim u tami svoje sobe i kao da cujem, prvo tiho, pa onda sve glasnije i glasnije stihove pjesme: "...Vjeruj u ljubav...  Vjeruj u ljubav u dobru i zlu...  Vjeruj u ljubav..."  U tim trenutcima kao da se u meni radja nova nada u bolju i sretniju buducnost, pocinjem primjecivati da i ne lezim u potpunoj tami, da sa mog prozora dopire njezna pepeljasta boja mjeseceve svjetlosti, koja postaje sve jaca i jasnija, ohrabrujuca.

|  Add to del.icio.us |  digg this